Kad ode zadnji posjetitelj i padne tišina, muzej se budi, ali drugačije. Zaposlenici dijele svoje priče o neobjašnjivim zvukovima, sjenama koje prebrzo nestaju, i predmetima koji kao da te gledaju. Dok hodaju praznim prostorijama, granica između percepcije i imaginacije nestaje. Odjek alarma, škripa parketa, slika koja kao da te gleda – muzej i predmeti dobivaju svoj glas.

Neke se stvari u životu ne mogu uvijek objasniti, i to je ono što ih, ponekad, čini zanimljivima. Ovaj film baca svjetlo na misteriozne događaje koji se zbivaju u muzejima, i pritom ne traži odgovore već potiče na čuđenje. Istražuje priče koje ostaju iza neobjašnjivih doživljaja.