Ovo je priča o bliskom odnosu između Koke i njegovog oca Stasa koji žive na rubu Čukotke na krajnjem istoku Rusije, na obali Beringerova mora. Okrutna klima i životni uvjeti utječu ne samo na životni ciklus stanivnika, već i na specifične oblike izražavanja ljubavi i predanosti. Stas je grub roditelj, ali čini se da njegova strogoća dolazi iz želje da sina pripremi na život u teškim uvjetima. Stas poučava Koku kako se koristi nož, i taj motiv noža ponavlja se više puta kroz film. Ritualni je to objekt koji će prijeći s oca na sina, metafora preživljavanja u gruboj tundri. Istovremeno, ljubav je sveprisutna, čak i ovdje, na rubu Arktičkog kruga. Ljubav je skrivena u dubini stanovnika tundre. Stas odgaja sina sâm, a nježnost se pojavljuje tek u trenucima bliskosti. Ovo je priča koja propituje obrasce odgoja – može li se očvrsnuti volja bez korištenja sile (čak i kad to okolnosti zahtijevaju), već uz pomoć ljubavi, stvorivši tako još snažniju osobu, ali idući protiv ustaljenih obrazaca ponašanja.